Četiri godine princ Adrian je tražio buduću kraljicu pomoću neobičnog zlatnog prijestolja, a stotine kandidatkinja iz najuglednijih porodica završavale su ispit bolnim padom, razočaranjem ili poniženjem. Kada se pred dvorom pojavila Emma, žena teška gotovo 300 kilograma, okupljeni su je dočekali smijehom, uvjereni da će i ona proći isto kao i sve prije nje. Umjesto sloma krhke konstrukcije, dogodilo se nešto toliko neočekivano da je princ ostao bez riječi, a cijela dvorana utihnula.
Priča o tajanstvenom prijestolju dugo je punila kraljevske hodnike šapatima, nagađanjima i nesigurnošću. Adrian, jedini nasljednik prijestolja, nije htio birati suprugu po uobičajenim mjerilima plemstva, bogatstva ili porijekla, nego je za svaku kandidatkinju postavio isti zadatak: morala je prići zlatnom sjedištu i pokušati sjesti na njega. Tek onaj ko uspije, mogao bi se smatrati dostojnim daljeg razmatranja za buduću kraljicu. Ipak, ni on nikada nije javno objasnio zašto je baš to prijestolje postalo presudan dio izbora.
Na prvi pogled, predmet koji je stajao u dvorani nije djelovao kao nešto što bi moglo nositi toliku simboliku. Izgledao je izuzetno osjetljivo, gotovo nestvarno, kao konstrukcija sastavljena od tankih zlatnih šipki koje su više podsjećale na ukras nego na prijestolje sposobno da izdrži bilo koga. Upravo ta krhkost postala je središte dugog i ponižavajućeg nadmetanja, jer su kandidatkinje dolazile iznova i iznova, uvjerene da će baš one pronaći način da se na njemu zadrže.
Tokom godina se pokazalo da izgled i porijeklo ne znače mnogo pred tim neobičnim ispitom. Djevojke su dolazile sa raskošnim haljinama, pažljivo uređenim frizurama i sigurnošću da pripadaju dvoru, ali je kraj gotovo uvijek bio isti: gubitak ravnoteže, bolan dodir poda ili nagli ustanak prije nego što bi sjele kako treba. Iza zidina palače širila se priča o zadatku koji nikome nije polazio za rukom, a svakim novim pokušajem rasla je i napetost među onima koji su željeli postati dio kraljevske budućnosti.

Prijestolje koje je zaustavilo stotine kandidatkinja
Adrianovo ponašanje dodatno je pojačavalo misteriju. Kada bi neka djevojka izgubila ravnotežu ili osjetila bol, on bi često reagovao kao da i sam osjeća isti udar. Zatvarao bi oči, napinjao se i stezao naslone vlastitog sjedišta, što je kod prisutnih budilo pitanja, ali ne i odgovore. Umjesto da prekine neobičan postupak, princ je uporno tražio da pred prijestolje izlazi nova kandidatkinja, kao da vjeruje da će se pravi trenutak tek pojaviti.
Tako je bilo i onoga dana kada je dvorana ponovo bila puna. Stražari su stajali uz zidove, kandidatkinje su čekale svoj red, a atmosfera je bila napeta i svečana u isto vrijeme. Prva je istupila vrlo mršava djevojka plave kose, obučena u zlatnu haljinu i uvjerena da će uspjeti ondje gdje su druge padale. Međutim, prije nego što se uspjela smjestiti, izgubila je ravnotežu i završila na mramornom podu, dok je njen bolni povik odjeknuo prostorom.
Upravo tada se na kraju reda pojavila Emma, dvadesetosmogodišnja žena koja je težila gotovo 300 kilograma. Njena bordo haljina sa zlatnim vezom izdvajala se među ostalim svečanim odjevnim kombinacijama, ali je pažnja okupljenih vrlo brzo skrenula s njene odjeće na njenu pojavu. Umjesto iščekivanja, među plemkinjama su se javili podsmijeh i grubi komentari. Neke su otvoreno pokazivale nevjericu da bi ona uopće mogla prići prijestolju, a jedna od žena otišla je toliko daleko da je počela oponašati svinjsko roktanje.

Emma nije odgovorila uvredom na uvredu. Umjesto toga, mirno je zatražila objašnjenje i potvrdila da želi pravo na isti ispit kao i ostale djevojke. Tek tada je princ Adrian pogledao u njenom pravcu, zatim prema prijestolju, a na njegovom licu pojavio se podrugljiv osmijeh. Nakon četiri godine neuspješnih pokušaja, i on je bio uvjeren da bi ova kandidatkinja mogla završiti isto kao i prethodne, pa je dao znak da pristupi. Smijeh u dvorani tada je postao još glasniji.
Dodir koji je utišao dvoranu
Emma je polako prišla prijestolju, svjesna da svaki njen korak posmatra cijela dvorana. Nije žurila, nije pokušavala sakriti nelagodu, ali nije pokazivala ni strah. Okupljeni su gotovo bez daha čekali trenutak kada će se krhka konstrukcija slomiti pod njenom težinom, a pogled majstora Leona bio je prikovan za tanke zlatne šipke. Tada je Emma ispružila ruku i položila dlan na naslon.

Prvo se čuo kratak metalni zvuk. Zatim još jedan. Prijestolje se počelo pomjerati, a kroz njegovu unutrašnjost prošlo je podrhtavanje nalik aktiviranju skrivene naprave. Tanke šipke, do tada gotovo nepomične, promijenile su položaj i počele se ponašati kao dio mehanizma koji je dugo čekao upravo taj dodir. Smijeh je stao u istom trenutku kada je postalo jasno da se događa nešto što niko nije predvidio.
Majstor Leon više nije djelovao zabrinuto zbog mogućeg oštećenja, nego zatečeno, kao čovjek koji pokušava razumjeti mehanizam pred sobom. Adrian se, pak, ukočio, a zatim naglo ustao sa svog mjesta. Njegov podsmijeh nestao je u trenu, zamijenjen nevjericom koja se vidjela na cijelom njegovom licu. Umjesto naredbe da izađe sljedeća kandidatkinja, iz njega je izbio uzvik iznenađenja, dok je cijela dvorana ostala nijema pred prizorom koji je prekinuo četiri godine ponavljanja.
U tom času postalo je jasno da Emma više nije samo još jedna kandidatkinja koja će otići kući posramljena. Ona je postala osoba oko koje se, barem na trenutak, zaustavila priča cijelog kraljevskog dvora. Žena kojoj su se rugali zbog tijela, stajala je uz prijestolje koje je sve prethodne odbacilo, a upravo njen dodir pokrenuo je nešto što je godinama ostajalo skriveno od svih drugih. Dok su prisutni pokušavali shvatiti šta se događa, zlatna konstrukcija nastavila je privlačiti sve poglede u dvorani.
Za kraljevski dvor to više nije bio samo još jedan neuspješan pokušaj izbora. Pred njima je stajalo pitanje na koje niko nije imao odgovor: šta je zapravo značio odaziv prijestolja na Emmin dodir i zašto se upravo sada dogodilo ono što se četiri godine nije desilo nijednoj drugoj ženi? Na licima okupljenih i dalje se vidjela nevjerica, dok je Adrian stajao uspravno, potpuno zatečen onim što je u dvoranu unijela žena od koje su svi očekivali pad.








