Oglasi - Advertisement

Pranje veša na 30 ili 40 stepeni, iako mnogima djeluje praktično i štedljivo, prema upozorenjima stručnjaka može ostaviti mikroorganizme na tkanini i povećati rizik od širenja bakterija koje se kasnije prenose na kožu i u organizam.

Oglasi - Advertisement

Na prvi pogled, niže temperature zvuče kao razumno rješenje: troši se manje struje, odjeća se manje haba, a veš mašina radi nježnije. Ipak, upravo taj kompromis između uštede i higijene, upozoravaju mikrobiolozi, može biti problematičan kada se peru komadi koji dolaze u najbliži kontakt s tijelom. Posebno se izdvajaju donji veš, peškiri, posteljina i dječija odjeća, jer na njima ostaju tragovi tjelesnih izlučevina i bakterija koje se na niskim temperaturama ne uništavaju dovoljno efikasno.

Upozorenja nisu zasnovana samo na općim pretpostavkama, nego na činjenici da se pojedini mikroorganizmi veoma dobro prilagođavaju toplini ljudskog tijela. Bakterije poput Escherichia coli, koje se često vežu uz fekalnu kontaminaciju, mogu opstati i nakon uobičajenog pranja ako temperatura nije dovoljno visoka. Zato stručnjaci sve češće naglašavaju da odjeća koja izgleda čisto i miriše svježe ne mora nužno biti i higijenski sigurna.

Zašto niske temperature nisu dovoljne

Programi na 30 i 40 stepeni posljednjih godina postali su izuzetno popularni, dijelom zbog toga što se predstavljaju kao ekološki prihvatljiviji i ekonomski isplativiji. Međutim, mikrobiolozi upozoravaju da takva temperatura nije dovoljna da uništi štetne mikroorganizme. Razlog je jednostavan: mnoge bakterije koje žive u ljudskom tijelu i oko njega navikle su na temperaturu od približno 37 stepeni, pa im blaži ciklusi pranja ne predstavljaju ozbiljnu prepreku za preživljavanje.

To znači da odjeća oprana na nižim temperaturama može izgledati uredno, ali i dalje nositi bakterije koje se kasnije prenose na drugu garderobu, ruke ili površine u kući. Najveći problem nastaje kada se u istoj turi peru različite vrste tekstila, posebno oni koji su već bili u kontaktu s kožom, znojem, izlučevinama ili prašinom. Tada se mikroorganizmi mogu premjestiti s jednog komada na drugi, iako je cijeli sadržaj mašine prošao kroz uobičajen program pranja.

Posebna pažnja preporučuje se upravo kod odjevnih predmeta koji se nose najbliže tijelu. Donji veš i odjeća za djecu ne samo da su osjetljiviji u higijenskom smislu, nego se i češće peru s ciljem potpune dezinfekcije, a ne samo uklanjanja vidljive prljavštine. Peškiri i posteljina također spadaju u tekstile koji mogu duže zadržavati vlagu i mikrobe, pa ih je teško učiniti zaista čistim ako se stalno peru na blagim programima.

Šta se dešava u mašini za pranje veša

Mašina za veš, iako djeluje kao uređaj koji automatski rješava sve higijenske dileme, može postati pogodno okruženje za razvoj mikroorganizama. Toplina, vlaga i ostaci deterdženta stvaraju uslove u kojima se bakterije mogu održavati i razmnožavati, naročito ako se uređaj redovno koristi na niskim temperaturama. Zbog toga problem nije samo u odjeći, nego i u samoj unutrašnjosti mašine.

Prema navodima iz istraživanja, na odjeći opranoj na niskim temperaturama može ostati veliki broj bakterija povezanih s fekalnim materijama. U pojedinim slučajevima utvrđeno je da se u samo nekoliko kašika vode koja ostane u bubnju može nalaziti i do milion bakterija. Taj podatak dodatno objašnjava zašto se upozorava da niska temperatura nije dovoljna kada se želi postići stvarna higijenska čistoća, a ne samo vizuelni utisak svježine.

Takva slika pokazuje da je potrebno razmišljati i o održavanju same mašine, a ne samo o tome koji program je odabran. Ako se uređaj dugo koristi bez povremenog čišćenja, moguće je da se mikroorganizmi zadrže u dijelovima koji nisu vidljivi na prvi pogled. To kasnije znači da i sljedeća tura veša može biti izložena kontaminaciji, čak i kada se pere odvojeno i uz svježi deterdžent.

Kako smanjiti rizik od bakterija

Stručnjaci zato savjetuju nekoliko jednostavnih, ali važnih koraka. Prvi se odnosi na temperaturu pranja: veš se, prema njihovim preporukama, ne bi trebalo prati na temperaturama nižim od 60 stepeni kada je cilj uklanjanje bakterija. Za bijeli i otporniji veš preporučuje se i 90 stepeni, jer upravo visoka temperatura najpouzdanije uništava i bakterije i viruse koji mogu ostati na tkanini nakon nošenja.

Druga preporuka odnosi se na redovno čišćenje same mašine. Savjetuje se da se barem jednom mjesečno pusti prazan program na 90 stepeni, uz dodatak sirćeta ili specijalnog sredstva za dezinfekciju mašine. Time se smanjuje mogućnost da se u bubnju, cijevima ili drugim dijelovima uređaja zadrže naslage i mikroorganizmi koji bi se kasnije mogli prenijeti na odjeću.

Treći korak je pravilno sušenje. Veš bi trebalo osušiti što prije nakon pranja, jer duže stajanje mokre odjeće u mašini ili u korpi pogoduje razmnožavanju bakterija. Sušilica na višim temperaturama može dodatno smanjiti rizik, dok sušenje na zraku i dalje zahtijeva pažnju kako odjeća ne bi ostala dugo vlažna u skučenom prostoru ili u složenim naslagama.

Upravo tu se nalazi i glavna dilema s kojom se mnogi domaćinstva susreću: između ekonomične rutine i potrebe za sigurnijim pranjem. Niska temperatura može biti korisna za određene vrste odjeće, ali nije jednako prikladna za sve. Kada su u pitanju predmeti koji se najviše dodiruju, ili oni koji ostaju duže u kontaktu s vlagom i kožom, preporuke o višim temperaturama nisu stvar navike, nego higijenske potrebe.

Zato se u ovoj temi ne radi samo o programu na mašini, nego o cijelom lancu brige za tekstil i prostor u kojem se pere. Od izbora temperature, preko čišćenja uređaja, do brzog sušenja nakon pranja, svaki korak utiče na to hoće li odjeća biti samo svježa na dodir ili i zaista higijenski sigurna za svakodnevno nošenje.