Oglasi - Advertisement

Pohovana riba može izgledati kao najjednostavnije jelo na stolu, ali onaj ko je barem jednom pripremao zna koliko je teško pogoditi savršen odnos između hrskave korice i sočne unutrašnjosti. Upravo zato recept koji se u grčkoj kuhinji pripisuje posebnom načinu pripreme privlači pažnju: uz brašno, kukuruzni škrob, kiselu vodu i nekoliko kockica leda, dobija se smjesa koja pomaže da riba bude laganija, zlatna i manje masna nego što to često biva u običnom pohovanju.

Oglasi - Advertisement

Iako na prvi pogled djeluje da je riječ samo o još jednom kuhinjskom triku, suština je u tome da se nekoliko jednostavnih koraka poveže u cjelinu. Temperatura ulja, gustina smjese, svježina ribe i način na koji se komadi odlažu nakon prženja presudni su za konačan rezultat. Ako i jedan od tih elemenata izostane ili bude pogrešno izveden, korica lako omekša, a riba postane masna i teška.

Prema receptu koji prenosi Krstarica, upravo kombinacija hladne smjese i pravilno zagrijanog ulja stoji iza uspjeha ovog načina pripreme. Kockice leda nisu tu da promijene ukus, već da smjesu održe niskom temperaturom do trenutka kada se riba spusti u vrelo ulje. Tako se stvara nagli temperaturni kontrast koji pomaže da površina brže dobije čvrstu, hrskavu koricu.

Zbog toga ovaj recept nije samo niz sastojaka, nego i podsjetnik da se i u domaćoj kuhinji često uspjeh krije u detaljima. Mnogi upravo na tim sitnicama najlakše posustanu: riba nije dovoljno osušena, ulje nije dovoljno vruće ili se komadi nakon prženja nagomilaju jedan na drugi, pa para brzo uništi ono što je tiganj tek stvorio.

Sastojci koji grade hrskavu koricu

Za oko jedan kilogram ribe potrebno je svega nekoliko namirnica, i upravo je u toj jednostavnosti jedna od najvećih prednosti recepta. Potrebno je 150 grama brašna, 20 grama kukuruznog škroba, jedno jaje, 200 mililitara kisele vode, rendana korica jednog limuna, nekoliko kockica leda, so, svježe mljeveni crni biber i ulje za prženje. Nema komplikovanih postupaka ni egzotičnih dodataka, nego pažljivo odmjeren odnos običnih sastojaka.

Brašno daje osnovu smjese, dok kukuruzni škrob doprinosi upravo onoj finoj, suvljoj i hrskavijoj strukturi koju mnogi žele postići. Jaje pomaže da se sastojci povežu, a kisela voda unosi lakoću u tijesto. Limunova korica daje blagu aromu koja se dobro slaže s ribom, ali se, prema ovom receptu, sok ne dodaje u tijesto. On se ostavlja za posluživanje, kako kiselina ne bi prerano omekšala površinu pohovane ribe.

Posebno je važno da se led dodaje tek na kraju pripreme smjese. Nije potrebno pretjerivati, jer nekoliko kockica sasvim dovoljno održava hladnoću. Ako bi otopljeni led razrijedio smjesu više nego što treba, gustina bi se promijenila i pohovanje više ne bi imalo isti efekat. Upravo zato se ovaj korak izvodi pažljivo, bez žurbe i bez nepotrebnog dodavanja tečnosti.

Naizgled sitna razlika između kisele vode i obične vode takođe ima svoju ulogu. U receptu koji se prenosi kao grčki, kisela voda doprinosi lakšoj i prozračnijoj teksturi. Zajedno s kukuruznim škrobom, ona pomaže da korica ne bude zbijena i teška, nego tanka i krckava, onakva kakvu mnogi priželjkuju kada poslužuju ribu.

Kako pripremiti smjesu i ribu

Priprema počinje miješanjem suvih sastojaka. U široj posudi treba sjediniti brašno i kukuruzni škrob kako bi se ravnomjerno rasporedili. Potom se dodaje jaje i postepeno ulijeva kisela voda, uz stalno miješanje kuhinjskom žicom. Na taj način smjesa postaje glatka i bez grudvica, a gustina se lakše kontroliše nego kada bi se sva tečnost sipala odjednom.

Kada smjesa postane ujednačena, dodaju se narendana limunova korica, so i svježe mljeveni crni biber. Tek nakon toga ubacuju se kockice leda. Ako riba još nije spremna za pohovanje, smjesa se može kratko držati u frižideru kako bi ostala hladna. To je važan dio postupka, jer se tako čuva efekat nagle promjene temperature u dodiru s vrelim uljem.

Dok se smjesa hladi, riba se priprema za prženje. Komade treba dobro osušiti papirnim ubrusima, jer vlaga na površini može spriječiti da tijesto pravilno prione. Tek nakon toga riba se začini prema ukusu. Ovaj korak se često preskače ili obavi prebrzo, i baš tu nastaje razlika između uredno pohovane ribe i one koja se tokom prženja raspada ili upije previše masnoće.

Ulje mora biti pravilno zagrijano prije nego što se riba spusti u tavu. Ako je prehladno, smjesa će sporije da se zapeče i upit će više masnoće. Ako je previše vrelo, korica može brzo potamniti, dok unutrašnjost ostane nedovoljno obrađena. Zato je najbolje pržiti u nekoliko manjih tura, bez pretrpavanja posude, kako bi temperatura ostala stabilna.

Komadi se tokom prženja okreću pažljivo, kako se ne bi oštetila površina. Vrijeme pripreme zavisi od vrste i debljine ribe, pa je upravo zato važno ne oslanjati se samo na boju korice. Riba mora biti potpuno termički obrađena, ali i dalje sočna, što znači da se prženje ne smije odužiti više nego što je potrebno.

Šta odlučuje o hrskavosti poslije prženja

I kada je riba već izvađena iz tave, posao nije sasvim završen. Jedna od najčešćih grešaka jeste slaganje vrućih komada jedan na drugi. Para koja se zadržava između njih brzo omekša koricu, pa sav trud uložen u pripremu može nestati u samo nekoliko minuta. Zato je važno da se riba odmah ostavi da se ocijedi.

Praktičnije rješenje je kuhinjska rešetka postavljena iznad pleha, jer višak ulja tada može otjecati, a zrak kružiti i ispod komada ribe. Ako se priprema veća količina, riba se može kratko držati u blago zagrijanoj rerni, ali opet tako da komadi ne dodiruju jedni druge. Na taj način hrskavost se čuva duže nego kada bi se sve zatvorilo u duboku posudu.

Ni limun ne treba zanemariti, ali njegov trenutak je važan. Iako se njegova svježina odlično slaže s ribom, sok bi, ako se dodaje prerano, mogao omekšati koricu. Zato se kriške poslužuju odvojeno, a svako ih dodaje prema vlastitom ukusu. Uz ovako pripremljenu ribu često se slažu krompir-salata, svježe povrće i lagani umaci, ali i tada je bolje da se sos servira posebno, kako pohovana površina ne bi brzo izgubila čvrstinu.

Snaga ovog recepta leži u tome što ne traži posebne kuharske vještine, nego urednost, strpljenje i poštovanje nekoliko osnovnih pravila. Hladna smjesa, pravilno osušena riba i dovoljno vruće ulje zajedno stvaraju rezultat koji je blizak onome što mnogi žele postići kod kuće. U tom spoju jednostavnih koraka krije se razlog zbog kojeg se ovaj trik rado prenosi i pamti.

Ako je pohovana riba ranije često ispadala teška i masna, kombinacija kisele vode, kukuruznog škroba i nekoliko kockica leda može biti koristan način da se postigne drugačiji rezultat. Nije riječ o čudesnom rješenju koje briše sve moguće greške, nego o pažljivo složenom postupku u kojem svaki detalj ima svoju ulogu. Kada se sve uradi kako treba, na stolu ostaje riba sa zlatnom koricom i sočnom sredinom, baš onako kako se od dobrog pohovanja i očekuje.