Oglasi - Advertisement

Upala pluća može izazvati bol koja se ne osjeća samo u prsima, nego se ponekad širi prema leđima, ramenu ili postaje izraženija pri dubokom udahu, kašljanju i kihanju. Upravo zato pneumonija često zbunjuje oboljele: kod nekih se javlja oštra, probadajuća bol, dok je kod drugih bol potpuno odsutna, iako je infekcija prisutna. Uz kašalj, temperaturu, zimicu i umor, takav skup simptoma uvijek zaslužuje pažnju ljekara.

Oglasi - Advertisement

Riječ je o infekciji plućnog tkiva koja može zahvatiti jedno ili oba plućna krila, a tok bolesti zavisi od uzročnika, starosti pacijenta i njegovog općeg zdravstvenog stanja. Iako se u svakodnevnom govoru upala pluća često veže za visoku temperaturu i iskašljavanje, klinička slika može biti mnogo raznolikija. Zbog toga nije neobično da se prvi znakovi primijete tek kada disanje postane neobično naporno ili kada bol počne ometati svakodnevne pokrete.

Posebno važna činjenica jeste da bol u prsima nije obavezna kod svake pneumonije. Neki oboljeli imaju izrazito težak kašalj i iscrpljenost, ali bez bola, dok drugi osjećaju jasnu nelagodu tek pri dubokom udahu. Upravo ta neujednačenost simptoma razlog je zbog kojeg se na pneumoniju ne može posumnjati samo na osnovu jednog znaka. Potreban je širi pregled simptoma, a u određenim slučajevima i dodatna dijagnostika kako bi se isključila druga stanja koja mogu davati sličnu sliku.

Kakva bol može upućivati na pneumoniju

Bol povezana s upalom pluća najčešće se opisuje kao oštra, probadajuća ili peckajuća. Posebno se pojačava kada osoba pokuša duboko udahnuti, ali i pri kašljanju ili kihanju. Takva nelagoda često je posljedica upale pleure, tanke ovojnice koja oblaže pluća i unutrašnju stranu prsnog koša. Kada se ta ovojnica nadraži ili upali, svaki pokret tokom disanja može postati bolan. Tegobe se mogu javiti samo s jedne strane prsnog koša, a nerijetko se šire prema leđima ili ramenu.

Intenzitet bola nije isti kod svih. Kod nekoga je riječ o blagoj nelagodi, dok kod drugog bol može biti dovoljno izražena da ograniči hodanje, govor ili spavanje. Uz bol se često pojavljuju i drugi simptomi: povišena temperatura, zimica, pojačano znojenje, ubrzano disanje, osjećaj nedostatka zraka, bolovi u mišićima, glavobolja, slabost i smanjen apetit. Kašalj može biti suh, ali i praćen sluzi, što dodatno zavisi od vrste infekcije i općeg stanja organizma.

Zbog toga ljekari upozoravaju da se upala pluća ne prepoznaje uvijek po dramatičnim simptomima. Kod nekih pacijenata bolest počinje postupno, a kod drugih se razvija brže i uz naglo pogoršanje općeg stanja. Posebnu opreznost traže osobe koje već imaju hronične bolesti ili oslabljenu otpornost organizma, jer kod njih čak i manje izraženi simptomi mogu skrivati ozbiljniju kliničku sliku.

Razlike prema uzročniku i dobi pacijenta

Pneumoniju mogu izazvati bakterije, virusi i gljivice, a simptomi se često preklapaju bez obzira na uzročnika. Ipak, određeni obrasci mogu pomoći ljekaru da stekne početnu sliku. Bakterijska upala pluća nerijetko se javlja relativno naglo, sa visokom temperaturom, tresavicom, kašljem koji može donositi sluz i bolom u prsima. Među najčešćim bakterijskim uzročnicima nalazi se pneumokok, odnosno Streptococcus pneumoniae, iako bolest mogu izazvati i druge bakterije.

Postoje i takozvane atipične pneumonije, kakve mogu izazvati bakterije poput Mycoplasma pneumoniae. U takvim slučajevima simptomi se mogu razvijati sporije, a slika bolesti često uključuje dugotrajan suhi kašalj, glavobolju, grlobolju i umor. Virusna upala pluća može biti posljedica gripe, respiratornog sincicijskog virusa ili SARS-CoV-2. U početku može ličiti na prehladu ili gripu, s temperaturom, bolovima u mišićima i suhim kašljem, ali ako infekcija zahvati donje dišne puteve, mogu se razviti otežano disanje i bol u prsima.

Takva razlika između odraslih i djece dodatno otežava rano prepoznavanje bolesti. Mali pacijenti često ne mogu tačno opisati bol, pa je ponašanje djeteta ponekad važniji signal od samih riječi. Zato se naglašava da se svaki neuobičajen obrazac disanja, naročito ako je praćen temperaturom ili odbijanjem hrane i tekućine, mora uzeti ozbiljno.

Kako se postavlja dijagnoza i šta slijedi nakon toga

Prvi korak u procjeni stanja obično je razgovor s pacijentom o simptomima, njihovom trajanju i eventualnim ranijim bolestima. Nakon toga slijedi pregled i slušanje pluća stetoskopom. U zavisnosti od onoga što ljekar čuje i vidi, mogu biti potrebni rendgensko snimanje pluća, mjerenje zasićenosti krvi kisikom, krvne pretrage i analiza iskašljaja. Takav pristup pomaže da se potvrdi upala, ali i da se razlikuje od drugih stanja koja mogu izazvati bol pri disanju.

To je važno i zato što bol u prsima ne znači automatski pneumoniju. Slične tegobe mogu pratiti i plućnu emboliju, kao i određene bolesti srca. Zato nije dovoljno osloniti se samo na osjećaj bola ili na to da li postoji kašalj. Tek kombinacija pregleda, laboratorijskih nalaza i, kada je potrebno, snimanja pluća daje potpuniju sliku.

Tok oporavka nije isti kod svih. Nekima se stanje popravi nakon nekoliko dana pravilne terapije, dok drugima treba više sedmica da se vrate uobičajenim aktivnostima. Kašalj, slabost i manjak izdržljivosti mogu ostati i nakon što temperatura padne, pa je važno pratiti kako se tijelo oporavlja i ne forsirati se prerano. Odmor, dovoljan unos tekućine i izbjegavanje cigaretnog dima dio su podrške koju tijelo treba tokom oporavka.

Ako se temperatura ponovo pojavi, bol u prsima pojača ili disanje postane teže, potreban je ponovni pregled. Posebno hitno treba reagovati ako osoba ne može normalno govoriti zbog nedostatka zraka, ako se pojavi plavičasta boja usana, jezika ili kože, iznenadna zbunjenost, gubitak svijesti, jaka bol koja se širi prema ruci, vratu, leđima ili čeljusti, ili ako se iskašljava veća količina krvi. U takvim situacijama ne treba čekati da tegobe same prođu, jer upravo brz odgovor može biti presudan za ishod bolesti.